Govornik
Kolega,
Primjećujem da sebe već smatraš govornikom. Misliš da te prirodna bistrina i rječitost čine rođenim govornikom. Vjeruješ da u tvom slučaju ne važi pravilo da se pjesnici rađaju, a govornici stvaraju.
Prirodno je, kolega, i dobro, da govornik, kojeg Gajsler naziva “pravim čovjekom”, ima visoko mišljenje o sebi. Lijepo je osjećati se moćnim i imati duh pobjednika. To je preduslov da se uspije u onome što se započne. Ipak, ne žuri sa zaključivanjem o svojim govorničkim sposobnostima i ne oduševljavaj se previše sobom. Prije toga, provjeri:
- Možeš li govorenje vježbati satima, a da se ne umoriš i ne pokolebaš zbog odricanja koje to traži?
- Možeš li obuzdati sebe da ne govoriš onda kad nemaš što reći?
- Možeš li da govoriš uvijek i na svakom mjestu, svima i o svemu?
- Možeš li da svoje misli izložiš tečno, glasno i slikovito i onda kad govoriš o zamršenoj ili tužnoj stvari?
- Možeš li kontrolisati auditorijum kao dirigent orkestar, tako što ćeš sigurno i elegantno privržene još više približiti sebi, neutralne pridobiti, skeptike uvjeriti, a nenaklonjene neutralisati?
- Možeš li presjeći svaki govornički Gordijev čvor, a da svoje argumente ne koristiš kao Aleksandar mač?
- Možeš li da se govorničkom vještinom služiš kao oficir sabljom na kojoj je ugravirano: “Ne vadi me bez potrebe, ne vraćaj me bez časti”?
- Možeš li da kažeš u lice i najneprijatnije istine, a da ne uvrijediš?
- Možeš li da svoje misli izraziš tačno, kratko i jasno, kao Cezar ono svoje čuveno ”Veni, vidi, vici”?
- Možeš li svoje riječi učiniti govorom srca, koji plijeni duše slušalaca?
- Možeš li svojim govorom, istovremeno, uvjeriti, uzbuditi i dopasti se?
- Možeš li svoj govor da završiš i onda kada još imaš što da kažeš?
Ako sve ovo možeš, možeš sebe smatrati govornikom. U protivnom, upiši se u našu školu govorništva. I, ako budeš uporno učio i vježbao, bićeš govornik. Možda, čak, toliko dobar koliko ja.
Aleksandar D. Đurović
DIXI, Grupa autora, Izdavač: Nansen Dijalog centar